Muž i ja se uskoro selimo u Istanbul. To planiramo već 6 godina. Ovdje sam rodila, i mislili smo da poslije poroda odemo u Tursku. Rodila sam dvije curice. Muž i ja smo se dogovorili oko imena. On ...

Muž i ja se uskoro selimo u Istanbul. To planiramo već 6 godina. Ovdje sam rodila, i mislili smo da poslije poroda odemo u Tursku. Rodila sam dvije curice. Muž i ja smo se dogovorili oko imena. On je dao ime Alexandra a ja Iclal(Iđlal). I svi me osuđuju zbog tog imena. Prvo su se njegovi ljutili što nisu oni dali imena, pa poslije počeli i moji što nisam dala neko normalno ime. Neki dan moja mama i njegova mama otišli na neko slavlje. Bili smo muž i ja tu. I pitaju nas kako se zovu, mi rekli Alexandra i Iclal, njegova mama rekla: ''njima je davanje imena djeci igračka kao i budućnost'' a moja nadodala: ma njima je draga moja život igra, i gledali nas pogledom kao: Stidimo se Vas, i imena vaše jedne curice. Nikad veću bol u prsima nisam doživjela zbog običnog imena. Jedva čekam otić. Dosta sam trpila: ''Daj onu sa normalnim imenom da uzmem u ruke, gdje ona sa normalnim imenom, čudi me pa se niste razveli zbog imena..'' Eto, sad kad odemo živite sretno!