srijeda, 2. studenoga 2016.

Prije 8 godina mi je muž poginuo i sa samo 34 godine sam ostala udovica, samohrana majka sina koji je imao 11 godina. Od tada sam život posvetila njemu, nikada drugog nisam imala, ali zadnjih godinu dvije, naposto gorim, non stop sam vlažna, kao da su mi 22, a ne 42 godine, ali veliki mi je problem....



Prije 8 godina mi je muž poginuo i sa samo 34 godine sam ostala udovica, samohrana majka sina koji je imao 11 godina. Od tada sam život posvetila njemu, nikada drugog nisam imala, ali zadnjih godinu dvije, naposto gorim, non stop sam vlažna, kao da su mi 22, a ne 42 godine, ali veliki mi je problem pronaći muškarca koji bi moje potrebe zadovoljio. Prošli vikend sam bila sa prijateljicama na večeri, sve udate i na kraju su sve otišle svojim muževima na punjenje, a ja svojoj kući na samozadovoljavanje. Tako ležim ne krevetu, diram se, guram razne predmete, pokušavam da zadovoljim sebe, ali ne ide. Tada mi je prošlo kroz glavu nešto najodvratnije, ali u tom stanju jedini mogući način da konačno budem ispunjena kako nisam godinama. Ustajem tako bez odjeće, sva umazana, mokra i bez razmišljanja ulazim u sobu mog sina koji je čvrsto spavao. Počinjem da ga diram i u tom trenutku se on budi. Kada je vidio šta radim, počeo me psovati i bukvalno me izbacio iz sobe. Nemate pojma kako sam se tada osjećala… Tek ujutro sam malo zaspala, a kada sam ustala njega nije bilo. Zvala sam ga na mobitel, nije mi se javljao, samo mi je poslao poruku da se ne vraća i da će ubuduće da živi kod djevojke. Ne znam, da mi Bog nije prerano uzeo muža, do ovoga ne bi nikada došlo 🙁

0 komentari:

Objavi komentar