Scena: sjedimo prijateljica i ja u kafiću i pokušavamo da nadoknadimo vrijeme jer se dugo nismo vidjele i u tome svemu neki momci neumjesne šale i ulete dobacuju, u fazonu ponio ih malo alkohol. Nije mi stvarno jasno da ne vide pored očiju da ako nismo na prvi ulet odreagovale u njihovu korist, to ne znači da treba da dalje nastavljaju. Ovo zvuči umišljeno s moje strane, ali stvarno, neumjesno je i ljakanski i zvuči i izgleda. Ako jednom kažem da ne želim piće i ako ignorišem činjenicu da pokušavaš da me zbariš lošim forama koje samo u principu vrijeđaju mene kao osobu, to znači da sam nezainteresovana i da vjerovatno nikad neću ni biti zainteresovana.
Ceo život sam nešto trenirala, uvek odlično izgledala, svaki mišić mi se ocrtavao. Došao pubertet. Razbolela se, poremećaj hormona, sa 20 godina se ugojim u predelu stomaka samo. Nikako da smršam i pored lekova,ishrane i vežbanja. I dalje bez viška kg, ali stomak je tu pa je tu. Porodim se. Strije svuda po telu, stomak i dalje tu... Saznam da imam problem dugogodisnji sa kičmom koji sam ignorisala sve do sad. Ne smem da treniram kao pre, samo određene vežbe mogu. Pomirila sam se da cu sa svojih 25 izgledati gore od neke bake. Zdravlje je ipak na prvom mestu i hvala mom mužu što me voli i što sam mu privlačna iako sebi ličim na drvo zbog strija i obešenog stomaka.
0 komentari:
Objavi komentar