Moj sin ima 4 godine i dijagnostikovan mu je autizam. Zna slova, boje, oblike i kada mu nešto pokažeš on kaže šta je to ali ne komunicira u pravom smislu riječi. Kad nešto želi uzme me za ruku i ...

Moj sin ima 4 godine i dijagnostikovan mu je autizam. Zna slova, boje, oblike i kada mu nešto pokažeš on kaže šta je to ali ne komunicira u pravom smislu riječi. Kad nešto želi uzme me za ruku i odvede toga i pokaže ali me nikad ne zove mama iako zna tu riječ. Vodim ga u školu gdje ima terapije kod logopeda i neke fizičke vježbe i tražim još da ga vodim na neke časove plivanja jer ga voda opušta. Inače u zadnje vrijeme osjećam da ludim od svega. Svo vrijeme dok je budan on samo vrišti, plače, proizvodi neke čudne zvukove, baca i lomi stvari po kući. Skoro svaki dan se zatvorim u sobu i isplačem jer ne znam kako da mu pomognem... Muku mučim dok potrefim majicu ili obuću koju hoće da obuče. Svugdje hoće samo kući neće tako da sam stalno sa njim ili u parku ili bilo gdje ali ne mogu ni to 24h dnevno da radim... Jednostavno sam umorna od svega. Trudim se da mu nagodim da je što opušteniji ali sam na ivici strpljenja. A njegov otac se ni najmanje ne zanima o tome... Nula podrške od njega.