ponedjeljak, 7. studenoga 2016.

Upravo mi je neko udario rukom od prozor i otvorio ga. Moji su na vikendici, a ja sam sama kući. Mislim da mi je neko na terasi jer sam na spratu i jasno sam vidjela ruku. Pre par godina su nam obili ....

Upravo mi je neko udario rukom od prozor i otvorio ga. Moji su na vikendici, a ja sam sama kući. Mislim da mi je neko na terasi jer sam na spratu i jasno sam vidjela ruku. Pre par godina su nam obili kuću kad smo bili na svadbi koja je daleko 10 minuta peške od naše kuće. Došli su opet, a sad ću i ja izgleda naje*ati! Ako ostanem živa, javiću se

Negdje u kutu sobe nađoh kutiju punu praznih bočica parfema. Mirišem jedan po jedan i tresem se, valjda od straha što se neki osjećaji više nikada neće ponoviti. Prvi mi je poklonila baka koje više nema, miriše na djetinjstvo. Drugi sam nosila u srednjoj školi i podsjeća me na sve drage osobe i iskreno vesele dane. Treći mi je poklonila prijateljica koja mi je godinama bila kao sestra, međutim negdje usput zaključila je da me više ne voli. Četvrti sam stavljala samo danima kada sam znala da ću vidjeti njega. Nemoguća ljubav, bezrazložna, blesava, ali jedina takva. Odselio se, i nismo se više vidjeli. Lijepe uspomene, ali mislim da ću baciti ovu kutiju. Umjesto da me razveseli, ja danima ne mogu doći k sebi i nastaviti dalje.

0 komentari:

Objavi komentar